I ove godine, kao i svake, na dan Svih Svetih s puno ljubavi i pijeteta Otočani su krenuli put groblja. Dan je to kad se kršćani posebno spominju svojih najmilijih koje je Gospodin već pozvao.
Svi Sveti je blagdan posvećen svima onima koji su svojim životom došli do svetosti, a Crkva ih nije proglasila svetima. Ti samozatajni sveci čine većinu – nema dovoljno dana u nekoliko godina da ih se sve nabroji.
Tih blagdana groblja su puna pa tako i otočko. Stojeći uz grobove svojih najmilijih ljudi nastoje vjerovati kako smrt nema zadnju riječ, da ona nije kraj, da je ona, koliko god to paradoksalno zvučalo, sastavni dio života. Radi se o promjeni miljea, dimenzije u kojoj čovjek nastavlja postojati. Uostalom, Krist je uskrsnućem uništio vječnu smrt: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada (Iv 11, 17-27).
U dva sata poslije podne Otočani su kod središnjeg križa molili za sve poginule branitelje i pokojnike kojima se ne zna počivalište. Molitvu je predvodio župnik preč. Antun Knežević, a vijence su položili predstavnici Gradskog vijeća Grada Otoka.
Na blagdan Svih Svetih večernju svetu misu slavio je župnik preč. Antun Knežević. U homiliji se naslanja na Knjigu otkrivenja sv. Ivana apostola pa kaže: " Današnja svetkovina je dan zajedničke proslave svih onih koje je sam Isus već unaprijed proglasio svetima i blaženima u svojih osam blaženstava. To je ono veliko mnoštvo o kojem danas u prvom čitanju govori sveti Ivan u Otkrivenju: 'Koje nitko ne mogaše izbrojiti iz naroda i plemena, puka i jezika . . . stoji pred prijestoljem u bijelim haljinama, palme im u rukama. . .' Danas slavimo puninu istine o sebi, a to je da smo ljubljena djeca Božja. Sada smo njegova grešna i slaba djeca, zato treba živjeti u vjeri i nadi i jednom ćemo se naći među ovim velikim mnoštvom koje danas slavimo. Danas slavimo Crkvu proslavljenih, sve one koji nisu proglašeni svecima!" između ostaloga rekao je župnik.
Pravi dan pokojnika je Dušni dan. Sveto misno slavlje ispred mrtvačnice na groblju predvodio je župnik preč. Antun Knežević. U homiliji nam je župnik govorio baš o značenju Dušnoga dana. " Dušni dan je tužan dan. Mislimo na naše preminule, posjećujemo njihove grobove, palimo svijeće. Vrijeme je puno utisaka prolaznosti. Osjećamo kako je zajednički život neopozivo prestao, jednostavno - prolaznost. Dušni dan je dan kad se ponovno zapitamo o smislu svoga života, o prolaznosti vlastitih dana i o tome kamo idemo i zašto uopće živimo.
Vjera u uskrsnuće je Božji dar, onaj dar Božje objave. Vrhunac te objave je Isus Krist koji nam svima jamči da ćemo i nakon smrti živjeti zajedno s njim kao što i on živi nakon svoga uskrsnuća. Govori nam da smrt nije kraj. Postoji uskrsnuće. Bog je nama vjeran čak i preko granica smrti. Zbog toga Dušni dan, iako zaogrnut plaštem tuge i žalosti, za nas kršćane je dan slavlja. Mi slavimo ljubav Božju koja je jača od smrti, vjernost Božju koja se preko granica smrti proteže. Slavimo tajnu smrti i uskrsnuća", naglasio je župnik.
Po završetku misnog slavlja župnik je vodio zajedničku molitvu za pokojne svećenike koji počivaju u otočkom groblju, a privremeno su im grobovi izmješteni.
M.B.
